Starozavjetni proroci koji najavljuju Isusov mesijanski dolazak
Najava rođenja, javnog djelovanja, muke i smrti Isusa Krista prisutna je u mnogim starozavjetnim tekstovima. Neki biblijski tumači kažu kako u Starom zavjetu postoje na stotine mesijanskih proročanstava koja su prisutna u mnogim starozavjetnim knjigama, od Knjige Postanka i Psalama, a posebno su jasna i važna proročanstva sadržana u proročkim knjigama Biblije. Proroci Mihej, Izaija, Jeremija i Daniel, koji su živjeli u 8. i 7. stoljeću prije Krista, najznačajniji su navjestitelji dolaska Mesije.
U biblijskom smislu proroci su bili izabrani ljudi koji su na različite načine prenosili Božju poruku zajednici vjernika. Proroci u Izraelu nisu predstavljali nekoga tko proriče budućnost, nego onoga tko je poslan i pomazan od Boga da djeluje u Njegovo ime.
Klasični proroci djeluju u Izraelu u 8. i 7. stoljeću prije Krista, i to u liku četiri velika proroka (Daniel, Izaija, Jeremija i Ezekiel), te dvanaest manjih proroka (koji su tako nazvani ne po važnosti, nego po opsegu). Ti Božji poslanici uobičajeno se nazivaju i prorocima piscima, jer se njihova imena vezuju uz proročku književnost. Njihove riječi i djela zapisana su u proročkim knjigama Starog zavjeta.
Prorok Mihej jedan je od navjestitelja Mesijina dolaska. Djeluje u Judeji u 8. stoljeću prije Krista, te naviješta kako će Bog kraljevati sa svete gore Sion i ljudima donijeti pravdu, mir i sigurnost. Prorokuje da će se Mesija roditi u Betlehemu.
„A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom;
Njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.“
Prorok Daniel se svrstava u četvoricu velikih starozavjetnih proroka. Rođen je u južnom kraljevstvu u 7. stoljeću prije Krista, u vrijeme kada je nekad slavno izraelsko kraljevstvo palo u ruke Babilonaca, pa je Daniel godine 605. odveden u sužanjstvo. Nakon što je podnio različita mučenja, ali i doživio veliku Božju pomoć, radi svoje mudrosti i čvrstog karaktera postaje posebni savjetnik kralja Nabukodonozora. Svoju mudrost i strpljivost Daniel je pokazao i u vrijeme perzijskog vladara Kira koji će Izraelcima, na Danielovu molbu nakon pedeset godina sužanjstva, dozvoliti povratak u vlastitu zemlju. U svojoj proročkoj knjizi Daniel koristi izraz „Sin čovječji“ kojim je kasnije Isus imenovao sam sebe i time potvrdio da je Mesija.
„Gledah u noćnim viđenjima
i gle na oblacima nebeskim dolazi
kao Sin čovječji.
On se približi Pravednome,
i dovedu ga k njemu.
Njemu bi predana vlast,
čast i kraljevstvo,
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći,
kraljevstvo njegovo neće propasti.“
Prorok Jeremija živio je i djelovao u Jeruzalemu u 7. st. pr. Krista, u vremenu teškog razdoblja židovske povijesti. Bio je svjedok sloma židovskog kraljevstva, babilonskog osvajanja i uništenja Jeruzalema, te progona pripadnika izraelske elite i njihovog odvođenja u babilonsko sužanjstvo. Poznat je i kao prorok koji jadikuje nad padom Jeruzalema (čiji je pad prorekao). Smatra se autorom „Tužaljki“, jedne od starozavjetnih knjiga.
Prorok Jeremija autor je proroštva o boljim danima za Izrael, ali i cijeli svijet, koje će se ostvariti dolaskom Mesije koji dolazi iz Davidove loze.
„Evo dolaze dani“ – riječ je Jahvina –
„podići ću Davidu izdanak pravedni.
On će vladati kao kralj i biti mudar
i činit će pravo i pravicu na zemlji.“
Prorok Izaija, jedan od najvećih starozavjetnih proroka, djelovao je u Južnom kraljevstvu u 8. st. pr. Krista u doba kraljeva Ahaza i Ezekije. Nazvan je „starozavjetnim evanđelistom“ jer donosi najviše proroštva o Mesiji. Cijeli Stari zavjet na skroviti način govori o Kristu, ali jedna biblijska knjiga toliko je mesijanska da je posebno treba izdvojiti. Radi se o Knjizi proroka Izaije koja osobito u svoje četiri knjige o sluzi Jahvinom do nevjerojatnih detalja opisuje ono što se stoljećima kasnije dogodilo s Kristom. Izaija najavljuje Mesijin dolazak i spominje znak koji će Bog dati ljudima.
„Zato sam će vam Gospodin dati znak:
Evo, začet će djevica i roditi sina
i nadjenut će mu ime Emanuel! – što znači: S nama Bog!“
„Jer dijete nam se rodilo,
sina dobismo;
na plećima mu je vlast.
Ime mu je:
Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni.“
„Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena.
Na njemu će duh Jahvin počivat,
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.“
Stari zavjet sadrži brojna mesijanska proročanstva. Neka od tih proročanstava zapisana su tisuću godina prije nego li se Isus pojavio. Prvo mesijansko proročanstvo nalazi se u prvoj starozavjetnoj knjizi, u Knjizi Postanka, gdje se spominje Čovjek rođen od „sjemena ženina“ (svi drugi rođeni su od sjemena muškarčeva), ali i onaj koji će Sotoni (zmiji) „glavu satirati“.
U Knjizi Postanka započinje Isusovo rodoslovlje preko Adama, prvog biblijskog čovjeka. Nakon što je Kajin protjeran zato što je ubio Abela, Adam i Eva dobili su još jednog sina kojeg su nazvali Šet. Taj treći sin simbolizira novu priliku koju Bog neprestano pruža čovječanstvu, a Mesija će doći upravo preko Šeta i njegovog dalekog potomka Noe, te Noinog sina Šema.
U 12. poglavlju Knjige Postanka spominje se Šemov potomak Abraham, koji je živio 2000 godina prije Krista, a kojem se Bog objavljuje i izjavljuje da će Mesija biti jedan od njegovih potomaka.
Kad je Abraham dobio dva sina, Jišmaela i Izaka, Bog je odabrao mlađeg Izaka.
Izak je imao dva sina, Ezava i Jakova, a Bog je za Mesijinog pretka odabrao mlađeg Jakova. Jakov je imao dvanaest sinova od kojih je nastalo dvanaest Izraelovih plemena, ali je Bog izdvojio Judino pleme za svoj mesijanski cilj i isključio ostalih jedanaest plemena. Od svih obitelji u Judinom plemenu samo je Jišajeva obitelj bila Božji izbor. Jišaj je imao osmoricu sinova od kojih je mesijansku lozu nastavio najmlađi David, budući kralj.
Time se ostvaruju proročanstva u kojima čitamo da će Mesija biti rođen od ženina sjemena, potjecati od Šema, od Izaka, od Jakova, iz Judina plemena (Postanak) i iz Davidova doma. Biti će rođen od djevice, zvat će se Emanuel – „S nama Bog“ (Izaija), mjesto rođenja bit će mu Betlehem (Mihej), u ranom djetinjstvu bit će u životnoj opasnosti (Jeremija), a zbog toga će na neko vrijeme izbjeći u Egipat (Hošea).
Jedan od najvećih autoriteta ranog kršćanstva, biskup Meliton Sardski ustvrdio je kako je Mesija-Krist ubijen u Abelu, vezan u Izaku, izgnan u Jakovu, prodan u Josipu, izložen u Mojsiju, žrtvovan u jaganjcu, progonjen u Davidu, izrugan u prorocima.
Već od Knjige Postanka čovječanstvo iščekuje Mesiju i taj se mesijanski lik oblikuje kroz cijeli Stari zavjet. On je „Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni“(Izaija) što određuje duhovnu narav Njegove vladavine. On je Vladar koji ne osvaja silom, niti proljeva krv svojih podanika da bi došao na vlast. On svoj narod privlači bezuvjetnom ljubavlju.
Pripremila: I. Čeko
