Stota godišnjica rođenja kaštelanskog franjevca Ive Perana
(25. lipnja 1920. – 14. rujna 2003.)
Fra Ivo (Srećko) Peran rođen je od oca Ivana i majke Nedjeljke Piljić u Kaštel Starome 25. lipnja 1920. godine. Dječak Srećko je zaželio ići u redovničku gimnaziju kod dominikanaca u Bolu na Braču, ali je odbijen jer je bio jedini muški potomak. Na ustrajnu želju sina, otac se obratio franjevcima na Poljudu, te je Srećko primljen u franjevačku klasičnu gimnaziju na Badiju kod Korčule. Uz školu je Srećko igrao nogomet, a počeo se baviti i glazbom uz tada poznatog glazbenika-franjevca o. Bernardina Sokola. Višu gimnaziju je nastavio kod Male braće u Dubrovniku, a potom je išao u novicijat na Košljun gdje je uzeo redovničko ime Ivan, odnosno Ivo. Godine 1937. položio je prve zavjete, te ponovno prešao u gimnaziju u Dubrovnik gdje je 1940. g. položio ispit zrelosti. Teologiju je fra Ivo započeo godine 1940. u Splitu, a nastavio u Dubrovniku. Mladu misu je slavio u Kaštel Starome.
U jesen 1946. godine, kao mladi svećenik, pozvan je u Jugoslavensku narodnu armiju. Odmah u početnim mjesecima služenja vojne službe lažno je optužen da je kao „intelektualni vođa zločinačke grupe“ sudjelovao u organiziranom rušenju komunističke države. Na vojnom sudu u Ljubljani iste je godine osuđen na smrt strijeljanjem. Čudesnom snagom Duha, nakon izrečene osude je u samici pjevao gregorijanske napjeve, molio je za svoje neprijatelje i u dubokom žaru vjere bio spreman s Kristom poći i u smrt. Nakon očevidne neutemeljenosti takve kazne, Vrhovni vojni sud u Beogradu smanjio mu je kaznu na pet godina strogog zatvora.
„Čude se kad im spomenem da su ispitivanja trajala do iscrpljenosti, do sloma živaca, kad čovjek potpiše sve – da bi poslije zbog toga odgovarao. Sjećam se pogleda pojedinih svećenika i laganog osmijeha koji govori: ne osuđujte nas, izmučeni smo, ne znamo što govorimo… sjećam se da sam i sam više puta promatrao svoje lice na prozorskom staklu i pitao se: jesam li još normalan? Sjećam se mladih muževa koji su si postavljali pitanje: hoće li moja žena izdržati toliko godina? Hoće li me dječica poznati? A mnogima je sva krivnja bila u tome što nisu dijelili mišljenje bezbožnog sustava. Otkud sve to?“
(Iz knjige fra Ive Perana „S Kristom i u smrt“, str. 7)
Fra Ivo Peran je kao čovjek bio obdaren velikim sposobnostima. Kao redovnik i svećenik bio je prožet žarom za navještaj samo onoga što je Božje, što je kršćansko i franjevačko. U svojem redovničko-svećeničkom vijeku obavljao je dužnost magistra novaka, gvardijana i provincijala, a kao nadareni glazbenik vodio je više crkvenih zborova i bio profesor sakralne glazbe na teologiji u Rijeci.
Ostavio je veliki broj sakralnih skladbi, od kojih su najvažnije objavljene u velikoj glazbenoj monografiji pod naslovom Brat Ivo Peran – franjevac i glazbenik. Njegova je Pučka misa sveopće prihvaćena u Crkvi u Hrvata, u Domovini i u inozemstvu. Napisao je nekoliko knjiga, više igrokaza, recitala, liturgijskih meditacija. Objavljene su mu knjige: S Kristom i u smrt (sjećanja na zatvorske dane), Mali cvijet iz Istre (romanizirani životopis) i U tajnu zagledan (zbirka pjesama).
Pohvala slobodi
Uz sedam duginih boja
i šapat čuje se Duha, glasi se sa svih strana:
sad Mudrost, sad Razum il´ Savjet,
sad Jakost il` Znanje, Pobožnost
il` šapat Božjega straha.
Ni jednoj mani ne dajuć maha
Jamstvo je sigurna hoda
k Domaji gdje jedin je zakon.
vječna Božja Sloboda.
(fra. Ivo Peran – Pohvala slobodi)
Fra Ivo je ostao poznat i kao česti putnik auto-stopom, uvijek u franjevačkom habitu, svima darujući „Mir i dobro“!
Ja sam uvijek sretan
Stopiram.
– Kamo?
– U Rijeku.
– Sretan ste! Idem u Rijeku!
– Ja sam uvijek sretan!
– Kako?
– Kršten sam imenom Srećko. Sretan sam što sam kršten, što sam postao Božje dijete i sve što s tim ide…
– Što ide?
– Kraljević (Kraljev/Božji/Kristov), svećenik… tako su po meni i drugi sretni…
(Iz Dnevnika, 2. 11. 1992.)
Fra Ivo Peran je umro 14. rujna 2003. godine u franjevačkom samostanu na Poljudu, a pokopan je 18. rujna na Košljunu.
U travnju 2010. godine pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim, što se vodi u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu.
Izvori:
Svetost sa srcem: crtice s putovanja i šetnji sluge Božjega fra Ive Perana, Zagreb 2012.
Fra Bernardin Škunca: Radostan brat svih ljudi, Zadar 2010.
Elektronički izvori:
http://www.kosljun.hr/sluga-bozji-fra-ivan-peran/
Naslovi fra Ive Perana u Zavičajnoj zbirci Gradske knjižnice Kaštela:
Pripremila: J. Borzić
