Treća po redu Večer kaštelanski’ glendi i batudi, koju je Gradska knjižnica Kaštela u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta organizirala u srijedu, 26. kolovoza, i ove je godine u Gospojsku štradu u Kaštel Sućurcu privukla veliki broj zaljubljenika u “staru kaštelansku čakavsku rič i šalu iz najstariji’ vrimen’”.
Baš kao što je najavila ravnateljica GKK Renata Dobrić, prvi dio večeri ove je godine bio rezerviran za “sve starije od pet godin’”, dok je drugi dio “imao predikat 15”, a što znači kako su glende i šale “sućuraškoga meštra o glendi i batudi”-Ivice Žegarca Žutoga, bile namijenjene nešto starijoj publici.
Tri kratka šaljiva događaja iz sućuračke prošlosti: “Kako je lini Marin posta radišni Marin”, “Kako san ka dite skršija ruku” i “Pandišpanj za furešte”, čiji su autori Renata Dobrić i Leo Kovač, u publici su izazvala smijeh i oduševljenje. Posebnu notu svim trima glendama iz stari’ sućuraški’ vrimen’ dala je dječja izvedba tekstova, pa su tako gledatelji ogromnim pljeskom nagradili djecu: Roka Kraljevića, Antona Jerkunicu, Leu i Mateja Ljubenkov, Katarinu Bosančić i Nevenu Kovač.
Za glazbeni dio večeri pobrinula se ženska klapa “Putalj”, koja je nazočne ove večeri oduševljavala prigodnim pjesmama.
Kako bi večer protekla u što tradicionalnijem tonu, i kako bi se svi nazočni mogli “vratiti” u kaštelansku prošlost, pobrinuli su se Ante i Ivica Žegarac Žuti, te Anamarija Kelava, koji su prirodnu pozornicu Gospojske štrade (okružene kamenim zidinama kule nadbiskupa Gualda podignute 1392. godine i drevne Nadbiskupske palače, sjedišta i ljetnikovca splitskih nadbiskupa od 15. stoljeća) opremili rekvizitima poput stare slike Gospe na Hladi, petrolejki, starog stola prekrivenog “tavajon s bronzincen, mlincen za kafu, latenin pijatima, bocunon i žmuliman sa sućuraškon orahovicon”, mašklina, motike, maškadura, kočete, krtola i ostaloga, uz pomoć čega su publici dočarali izgled stare sućuračke kuće s početka 20. stoljeća.
Drugim dijelom večeri i ove je godine “vladao” Ivica Žegarac – Žuti, koji je, kazivajući na sebi svojstven način, kaštelanske glende i batude iz “najstariji vrimen”, “ispripovida sve po istini, baš onako ka ča se i dogodilo”. Nakon što su ogroman pljesak i gromoglasan smijeh obilježili prvi dio nastupa Ivice Žegarca Žutog, za “stari sućuraški stol” u Gospojskoj štradi smjestila se Milojka Vicetin, koja je pročitala priču dr. Lea Kovača “Moja prva fotografija”. Nakon toga je vodstvo ponovno preuzeo Žuti, koji se i ove godine dokazao kao najvrsniji poznavatelj “svega onega ča se našemu čoviku u stara vrimena dogodilo, a čemu se i dan danas moremo svi mašo lipo nasmijat”.
Zahvalivši brojnoj okupljenoj publici, u kojoj su bili i kaštelanski gradonačelnik Ivan Udovičić i dogradonačelnik Mili Novak, što su se na 3. Večeri kaštelanski glendi i batudi okupili u “još većem broju nego lani”, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić istaknula je kako je ispunjen glavni i osnovni cilj ove večeri.
-Nadam se kako smo i ove godine ispunili Vaša očekivanja i kako ste se dobro nasmijali, jer “smij je najbolji lik za sve”. Ova se večer može nazvati i zavičajnom, čakavskom večeri, a cilj iste je, “očuvanje kaštelanske nematerijalne kulturne baštine, te uz pomoć pisme i starinski glendi i batudi, koje nam pričaju priču o kaštelanskom načinu života i tradiciji, vratiti nas u stara vrimena, pa makar na dvi ure.”
Nakon dvosatnog događanja prepunog smijeha i dobrog raspoloženja, 3. Večer kaštelanski’ glendi i batudi završena je uz zahvalu R. Dobrić “svima koji su sudjelovali u ovom događanju, bilo organizirajući, sudjelujući, slušajući, i nadam se, uživajući”, te uz poziv svim Kaštelanima koji se sjećaju glendi i batudi iz kaštelanske prošlosti, da se jave u Gradsku knjižnicu Kaštela, kako bi taj dio kaštelanske prošlosti mogao biti zapisan, “i kako bismo svi zajedno kaštelanske anegdote iz najstariji’ vrimen pokušali otrgnuti od zaborava i sačuvali ih za slijedeće generacije”.