#ostanitedoma uz nobelovce: Sigrid Undset
Čuvena norveška književnica rođena je 20. svibnja 1882. godine u Kaluddborgu, gradiću u Danskoj, a odrasla u Oslu. Na njezin književni opus utjecale su priče i legende iz norveške povijesti koje je, kao kći arheologa, slušala u djetinjstvu. Spisateljsku karijeru započela je vrlo rano, pišući niz romana o društvenom položaju žena početkom 20. st. Nakon svog prvog romana „Gospođa Marta“ objavljenog 1907. godine, javlja se erotskim romanom „Jenny“ kojim 1911. godine postiže veliki uspjeh.
Priča je to o mladoj i emancipiranoj umjetnici u razdirućem dvostrukom odnosu prema mladiću i njegovom ocu. 1914. objavljuje roman „Proljeće“ čija protagonistica uspijeva spasiti svoju ljubav od ozbiljne bračne krize i sačuvati obiteljsku sigurnost. Sve junakinje navedenih romana zapadaju u krize uzrokovane novim društvenim slobodama modernizma koje su u sukobu s tradicionalnim društvenim normama.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća napisala je svoja najpoznatija djela, povijesnu trilogiju „Kristina, Lavransova kći“ smještenu u 14. stoljeće. te dva tematski povezana romana smještena u 13. i 14. stoljeće: „Olav Andunsson iz Hesvikena“ i „Olav Andussomn i njegova djeca“.
Najpoznatije djelo Sigrid Undset svakako je velika srednjovjekovna saga u tri sveska „Kristina, Laransova kći“ za koje ja autorica dobila Nobelovu nagradu. Vrsnim književnim jezikom autorica je oslikala svu psihološku dubinu svojih likova, te stvorila životne likove snažnih emocija sa svim slabostima i vrlinama.
Roman opisuje život lijepe junakinje Kristine, njezinu zabranjemu ljubav s mladim junakom Nikulaussonom, tegoban brak i težak život. Roman fascinira čitatelja pričom o svojeglavoj i odvažnoj ženi koja, ne računajući na pomoć nepouzdanog supruga, sama vodi veliko imanje i odgaja sedmoricu sinova. Autorica je snažno i osjećajno prikazala iskušenja i gubitke koje Kristina podnosi, ali i snagu koju pronalazi da bi sve to mogla izdržati.
U vrijema stvaranja svojih povijesnih romana autorica doživljava krizu vjere. Kriza ju je vodila od ateizma, preko agnosticizma do približavanja kršćanstvu. Krajem 1924. Sigrid postaje katolkinja u zemlji koja je gotovo u cijelostije bila luteranska, tako da je za Norvežane njezino obraćenje bilo skandalozno. Autorica se suočila s napadima, sudjelovala u javnim raspravama na kojima je branila Katoličku crkvu, a svoju vjeru i stavove utkala je u svoje povijesne romane smještene u 13. i 14.st., vrijeme kada je Norveška bila katolička zemlja.
Bila je među prvim spisateljicama koje su ukazivale na opasnost nacizma i fašizma i otvoreno se protivila ratu, te najoštrije osuđivala progone Židova.
Godine 1928. dobila je Nobelovu nagradu za književnost i u godinama koje slijede nastavlja se intenzivno baviti spisateljskim radom, najprije u Americi tijekom 2.svj. rata, a potom opet u Norveškoj.
Za sobom je ostavila književni opus koji obuhvaća preko 30 djela, od kojih su mnoga prevedena na značajnije svjetske jezike.
I. Č.
