Preporuka za čitanje : knjiga za duhovno zdravlje – Norman Vincent Peale: Moć pozitivnog mišljenja

PODIJELI

MOĆ POZITIVNOG MIŠLJENJA

Ovladaj svojim mislima. S njima možeš raditi što hoćeš

Norman Vincent Peale, protestantski pastor napisa 1952. god. najpoticajniji svjetski bestseller „Moć pozitivnoga mišljenja“.

Premda ga neki u ovom novom tisućljeću sasvim neopravdano prozivaju pretečom new agea skroz pristrano i netočno, jer new age eklektički uzima pomalo iz svih religija, autor Peale jest, u stvari, univerzalni kršćanski mislilac izuzetne duševne ljepote, snage i beskrajne uvjerljivosti.

U predgovoru spomenutog bestsellera on citira znamenitog američkog psihologa Williama Jamesa koji reče: „Najveće otkriće mojega naraštaja jest da ljudsko biće može promijeniti svoj život promjenom svoga mentalnoga stava.“

Neki drevni mislilac je rekao isto tako nešto dokraja uvjerljivo: „Ovladaj svojim mislima. S njima možeš raditi što hoćeš.“

Tijekom svoga života autor Peale kaže da je otkrio da se i on i mnogi drugi guše u sumnjama u same sebe i pate od osjećaja manje vrijednosti i nesposobnosti. Tako je postao svjestan da su posvuda ljudi poraženi strahom i krivnjom, da posvuda ima onih koji su posustali, a nisu to morali, samo da su uspjeli naći sebe.

Ova knjiga napisana 1952. postala je jednom od najprodavanijih knjiga u američkoj povijesti. Autorova jedina nakana je bila da ona dopre do poraženih, posustalih, onih koji sumnjaju u sebe, malodušnih i plašljivih, te da ih uvjeri da je pozitivno mišljenje ili život u vjeri, istinska tajna života. Ili, kao što je zapisano u Novom zavjetu, u poslanici Filipljanima: „Sve mogu u Isusu Kristu, koji mi daje snagu.“ Također iz Ivanova Evanđelja, koji je cvijet među evanđeljima kaže se: „Ja dođoh da imaju život, i da ga imaju u izobilju.“ Jer, mnogi ljudi nisu doista živi. Po vlastitom priznanju, mnogi od njih osjećaju se beživotno i djeluju beživotno, beznadno, polumrtvo. Krist je došao kako bi nam svima dao radostan, bujan i treperav život koji Njega čini tako dostojanstvenim.

Ovaj bestseller „Moć pozitivnoga mišljenja“ recenziram kako bih predložila tehnike i dala primjere koji pokazuju da vas ništa ne mora poraziti, da možemo postići mir uma, poboljšati zdravlje i imati neiscrpnu energiju. Ova pak knjiga poučava primijenjenom kršćanstvu: jednostavnom, ali ipak znanstvenom, djelotvornom sustavu praktičnih tehnika uspješnog življenja.

Autor Peale kaže: “Vjerujte u sebe! Imajte vjere u svoje sposobnosti. Bez poniznog, ali razumnog povjerenja u svoje snage ne možete biti uspješni ni sretni. Osjećaj manje vrijednosti i nesposobnosti ometa postignuće vaših nada, ali samopouzdanje vodi prema samoostvarenju i uspjehu vaših pothvata.“

Pisac nastavlja pišući o osjećaju manje vrijednosti od kojeg pate mnogi ljudi, a njihovi uzroci su raznoliki te potječu još od djetinjstva.

Neki izvori kompleksa manje vrijednosti uspostavljaju prepreke snazi naše ličnosti. To može biti emocionalno nasilje koje je netko nad nama počinio još u djetinjstvu, to mogu biti posljedice takvog čina ili pak nešto što smo učinili sami sebi. Ta boljka izvire iz maglovite prošlosti i iz skrivenih, mutnih predjela naše ličnosti.

Najveća tajna pri uklanjanju kompleksa manje vrijednosti, što je samo drugi izraz za duboku i temeljitu sumnju u samoga sebe, jest preplaviti svijest vjerom. Steknimo golemu vjeru u Boga i to će nas ispuniti skromnom, ali čvrstom vjerom u sebe. Obično mrmljanje, formalna i površna molitva nije dovoljno jaka. Sveto pismo kaže: „Neka vam bude prema vjeri vašoj“, dakle što je veći naš problem, neka bude veća i naša molitva. Molimo duboke, dugačke molitve koje prodiru u srž i steći ćemo snažnu i životnu vjeru.

Sposobnost posjedovanja i primjene vjere te oslobođenje moći koje vjera postiže jest vještina i, poput svake vještine, može se proučavati i primjenjivati kako bi se postiglo savršenstvo.

Načinom razmišljanja gradimo osjećaj nesigurnosti. Ako se u svojim mislima neprekidno usredotočujemo na zlokobna očekivanja tegobnih događaja do kojih bi moglo doći, ishod toga bit će stalan osjećaj nesigurnosti. Posvuda susrećemo ljude koji se u nutrini boje, koji se povlače od života, koji pate od dubokog osjećaja nesposobnosti i nesigurnosti, koji sumnjaju u vlastite snage. Tako tisuće ljudi pužu kroz život na rukama i koljenima, poraženi i zastrašeni. U većini slučajeva takva osujećenost snage posve je nepotrebna. Jedan znameniti psihijatar je rekao: „Stavovi su važniji od činjenica.“

To vrijedi ponavljati sve dok nas ta istina ne prožme u potpunosti.

Pouzdan i optimističan obrazac mišljenja može promijeniti činjenice i posve ih nadvladati. Osjećaji samopouzdanja ovise o vrsti misli koje uglavnom prožimaju našu svijest. Tako ako mislimo na poraz, zacijelo ćemo ga i doživjeti. Netko je jednom rekao: „Budite hrabri i moćne sile priteći će vam u pomoć.“

Znameniti američki mislilac Emerson je objavio golemu istinu: „Pobjeđuju oni koji misle da to mogu.“ Dodao je: „Činite ono čega se bojite i strah će se raspršiti.“ Vježbajmo samopouzdanje i vjeru pa naši strahovi i nesigurnosti neće imati moć nad nama. Nikada ne smijemo slušati savjete naših strahova: „Sve mogu u Isusu Kristu, koji mi daje snagu.“ Ta čarobna rečenica najjači je protuotrov na svijetu za misli o manjoj vrijednosti.

Autor nastavlja priču o napetom životu. Život prožet unutarnjim mirom, skladnim i bez stresa, najlakša je vrsta egzistencije.

Glavna bitka za postignuće mentalnog mira sastoji se u naporu preoblikovanja svoga mišljenja u opušten stav prihvaćanja Božjeg dara mira. Glavna metoda za postizanje uma prožetog mirom je vježbanje pražnjenja uma. Neizostavno moramo vježbati pražnjenje uma od strahova, mržnja, nesigurnosti, žaljenja i osjećaja krivnje.

Dobra je metoda glasnog ponavljanja nekih mirnih riječi. Riječi imaju duboku sugestivnu moć i u svakom njihovu izričaju krije se iscjeljenje. Primjerice SPOKOJ je jedna od najljepših i najmilozvučnijih riječi u hrvatskom jeziku i samo njezino izgovaranje vodi prema postignuću stanja spokoja. Još jedna iscjeljujuća riječ je vedrina. Tako kršćanskom vedrinom trebamo prijeći preko svih naših jada, problema i nevolja. Mistici iz 16. st. su rekli: „Neka te ništa ne uznemiri. Neka te ništa ne uplaši. Sve prolazi osim Boga. Samo Bog je dostatan.“

Riječi iz Biblije imaju osobito jaku terapijsku vrijednost i trebamo im dopustiti da se „rastope“ u svijesti i one će razmazati svoj iscjeliteljski balzam preko cijele naše mentalne strukture.

Autor preporuča da počnemo svaki dan potvrđujući mirne, zadovoljne i sretne stavove pa će nam dani biti plodno tlo za zadovoljstvo i uspjeh. Važno je iz razgovora ukloniti sve negativne misli jer one mogu proizvesti unutarnju napetost i nezadovoljstvo.

Dakle, ako izbliza pratimo običan razgovor i ograničimo ga tako da sadrži samo mirne izraze, ishod toga bit će mirne ideje i, na kraju, miran um. Sljedeća djelotvorna tehnika mirnog uma je svakodnevno vježbanje tišine. Svako bi trebao ustrajati na najmanje četvrt sata apsolutne tišine svaka dvadeset četiri sata. Thomas Carlyle je rekao: „Tišina je element u kojemu se oblikuju velike stvari.“

Možda naš nedostatak unutarnjeg mira, konstatira autor, do neke mjere potječe od buke koju trpi živčani sustav suvremenih ljudi.

Znanstveni eksperimenti pokazuju da buka na radnom mjestu ili ondje gdje živimo i spavamo znatno smanjuje djelotvornost. Osjećaj počinka koji nastaje vježbom potpune tišine, zaključuje autor, terapija je najviše vrijednosti. Nadalje, ono što mislimo o tome kako se osjećamo odlučno utječe na to kako se zapravo tjelesno osjećamo. Tu nam valja citirati odlomak iz Staroga zavjeta: „Al onima što se u Gospoda uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.“ (Izaija) Ako um opskrbljujemo stavovima vjere, njemu snaga raste. Neumornu aktivnost lakše je postići ako sami sebi sugerirate da imate jaku podršku i obilne izvore snage.

Doticaj s Bogom u nama uspostavlja tok iste vrste energije koja obnavlja svijet i svake godine donosi proljeće.

Autor Peale je uvjeren da znanstveno primijenjena načela kršćanstva mogu stvoriti neprekinut i postojan tijek energije u ljudskom umu i tijelu. Energiju naime ne iscrpljuje težak rad nego emocionalni potresi. Autor kaže: „Ako budete razumno skrbili za svoje tijelo s obzirom na zdravu prehranu, tjelovježbu, san i izbjegavanje zloupotrebe tijela, tijelo će proizvoditi i održavati zadivljujuću energiju i održavati samo sebe u dobru zdravlju. No ako dopustite rasipanje energije zbog nasljedne ili samonametnute emocionalne reakcije koja vas slabi, nedostajat će vam životne snage.

Prirodno stanje osobe je sklad tijela, uma i duha, kada se potrebna energija neprekidno obnavlja.“

Nažalost postoje ljudi čije su osobne brige iznad svih kriza u ljudskoj povijesti. Ništa ih ne zanima osim njihovih sitnih briga, želja i mržnja.

Troše sami sebe na mnoštvo nedosljednosti koje ne vrijede ništa. Zato su umorni. Čak se i razbole. Najsigurniji način da se ne razbolimo jest predati se radu na onome u što duboko vjerujete. Energiju gubimo samo kad u umu osjetimo da nam je život postao tup. Um nam se dosađuje i postane umoran od nerada. Moramo iskorijeniti strah i grizodušje kako bismo mogli spavati i obnoviti energiju. Onesposobljenost, napetost i srodne tegobe često su posljedica nedostatka unutarnjega sklada. Zapanjujuće je, tvrdi autor, kako molitva obnavlja skladno funkcioniranje tijela i duše.

Znamenit psiholog kaže: „Molitva je najveća sila koja je dostupna pojedincu pri rješavanju osobnih problema. Njezina moć me zadivljuje.“ Molitva nas može osvježiti svake večeri i obnoviti svakoga jutra. Valja istaknuti još jednu formulu: „Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj nebeski.“ (Matej) Ili (Marko): „Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.“ Vjera i sklad važni su činitelji u procesu molitve.

Autor Peale osobno vjeruje da je molitva slanje vibracija od jedne osobe do druge i prema Bogu. Cio svemir je vibracija. Zrak je pun vibracija i međuljudski odnosi su vibracije. Kada pošaljete molitvu prema drugoj osobi, služite se silom koja prebiva u duhovnom svemiru. Kada Novi zavjet kaže: „Kraljevstvo Božje je među vama.“ (Luka) govori nam da je Bog ili Stvoritelj u naš um i ličnost položio sve potencijalne sile i sposobnosti koje su nam potrebne za konstruktivan život. Na nama je da usmjerimo i razvijemo te snage. Svjesni ljudi posvuda shvaćaju da se iskušavanjem moći molitve osjećaju bolje, rade bolje, spavaju bolje i postaju boljima. Nikada se u molitvi, naglašava autor, ne služimo negativnim mislima. Samo pozitivne misli postižu rezultate. Također, predlaže Peale, da se molimo za ljude koje ne volimo i koji su se loše ponijeli prema nama.

Ogorčenost je, naime, najjača sila koja ometa duhovnu moć.Odrasla osoba koja može očuvati dječji duh u zreloj dobi i starosti jest genij, jer će očuvati istinski sretan duh kojim je Bog obdario mlade.

Da bismo postali sretnom osobom, moramo imati čistu dušu, oči koje vide romantičnost u onome što je uobičajeno, dječje srce i duhovnu jednostavnost. Mnogi od nas proizvode svoju vlastitu nesreću. Dakako, nismo mi stvorili svu svoju nesreću, jer su društveni uvjeti odgovorni za velik dio naših nevolja. No ipak je činjenica da u velikoj mjeri uz pomoć svojih misli i stavova prerađujemo životne sastojke i tvorimo svoju sreću ili svoju nesreću. Dostatno je reći da nesreću proizvodimo misleći nesretne misli, zauzimajući stajalište po navici, kao što je negativan osjećaj da će sve izići na zlo ili da drugi ljudi dobijaju ono što ne zaslužuju, a mi ne dobijemo ono što zaslužujemo.

Kako je glupo, ingeniozno piše autor, proizvoditi osobnu nesreću da bismo je dodali svim ostalim poteškoćama nad kojima imamo malo ili nimalo kontrole!

Trebali bismo počinjati dan ovom rečenicom: „Ovo je dan što ga učini Gospod; kličimo i radujmo se njemu.“ Ovaj stih iz biblijskih psalama izvrstan je lijek za nesreću, tvrdi Peale.

Na jednoj posjetnici autor je jednoć pročitao: „Put do sreće: izbacite mržnju iz srca i brige iz uma. Živite jednostavno, očekujte malo, a davajte mnogo. Ispunite život ljubavlju. Zračite sunčevim svjetlom. Zaboravite na sebe i mislite na druge. Činite drugima ono što želite da oni čine vama. Ponašajte se tako tjedan dana i iznenadit ćete se.”

Mnogi ljudi čine život nepotrebno teškim zato što rasipaju snagu i energiju time što se pjene i žeste.

Djetinjasto je žestiti se, ali to je emocionalna reakcija mnogih odraslih ljudi. Biblija nas savjetuje: „Ne žestite se…“

U nekom smislu mi smo bijedan naraštaj posebno u velikim gradovima, zbog posljedica živčane napetosti, umjetnih uzbuđenja i buke; no ta bolest širi se i u seoska područja, jer se napetost širi samim eterom. Dakako, radi se o tom što netko mudro reče: „Cio život je tako svakodnevan.“ Moramo vježbati mir Božji „koji nadilazi svaki razum…“ (Filipljanima)

Ali „mutna voda“ kako kaže Lao Ce „ako se ostavi na miru, razbistrit će se.“ Peale kaže da je, štoviše, dobro vježbati flegmatičnost ili apatičnost, pa čak i indiferentnost. Do neke mjere čak i tromost.

Stih koji Peale preporučuje da opusti i smiri um je iz stihova proroka Izaije: „Tko se Tebe drži, čuvaš ga jednako i u miru, jer se u Tebe uzda.“ To je najbolji lijek za rastakanje napetosti uma.

Očekujmo najbolje i dobijmo to: „Ako možeš vjerovati; sve je moguće onomu koji vjeruje.“ (Marko). “Vjerujte, vjerujte, vjerujte”, Peale kaže, i tako ćete i u svoj dom unijeti istinu da vjera pomiče planine.

Ljudi su poraženi životom ne zato što su nesposobni, nego zato što im nedostaje zanosa i predanosti. Oni ne očekuju punim srcem da će uspjeti. Osoba koja se ne posvećuje željenim rezultatima neće ih dobiti tek tako. Ništa ne uskraćujte. Život se ne može uskratiti onome tko životu daje cijeloga sebe. No većina ljudi, na žalost to ne čini. Zapravo, to čini vrlo malo ljudi i to je tragičan uzrok neuspjeha, a ako ne neuspjeha, onda tek poluuspjeha.

Emerson je rekao: „Čuvajte se onoga što želite, jer to ćete i dobiti.“ Očekujmo najbolje i duhovna kreativna snaga uma uz pomoć Božje moći proizvest će najbolje.

Moć vjere čini čuda, a to nam kaže Biblija. Moć vjere tako je golema da nema ništa što Svemogući Bog ne bi mogao učiniti za nas, s nama ili pomoću nas ako dopustimo da usmjeri svoju energiju kroz naš um. Evanđelje po Marku kaže: “…ako tko rekne ovoj gori: Digni se i baci u more“ i ne posumnja u srcu svome nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti.“

Prvo što treba učiniti u vezi s preprekom jest suočiti se s njom i ne žaliti se na nju niti cviliti zbog nje, nego je izravno napasti.

Vjera daje ustrajnost. Ona sadrži silu što nas održava kada postane teško. Situacija da smo u situaciji u kojoj još nitko nikad nije bio ne postoji. Govoreći praktično, postoji samo nekoliko priča o ljudima i sve ih je netko iskušao prije nas. Djelotvorna metoda da našoj svijesti damo pozitivan karakter jest ukloniti stanovite izraze, misli i riječi koje bismo mogli nazvati „malim negativcima“. Ono što ćemo učiniti s preprekama izravno je određeno našim mentalnim stavom. Većina naših prepreka su mentalnog karaktera.

Tri velika čovjeka Emerson, Thoreau i W. James su rekli sljedeće svojim učenjem: Temeljna Emersenova doktrina jest da božanska moć može dotaknuti ljudsku ličnost i tako se može postići veličajnost.

James je isticao da je najvažniji činitelj pri svakom pothvatu naša vjera u nj. Thoreau nam je rekao da je tajna postignuća u tome da se u umu zamišlja slika uspješnog ishoda. Thomas Jefferson je izrekao jedno neprocjenjivo vrijedno pravilo:“ Uvijek upravljaj stvarima blagom rukom.“ Ona je u skladu s tijekom svemira.

Ne moramo biti žrtvom zabrinutosti – to je jednostavno nezdrava, destruktivna mentalna navika. Nismo se rodili s navikom zabrinutosti.

Ugledni psihijatar dr S. Blanton je rekao: „Tjeskoba je kuga našeg doba.“ I dalje kaže da je „zabrinutost najprikrivenija i najrazornija ljudska bolest.“ Milijuni ljudi pate od „zapriječene tjeskobe“. Kažu da je zabrinutost jedan od uzroka artritisa. Svakodnevno moramo vježbati pražnjenje uma, a to bismo trebali činiti prije odlaska na noćni počinak kako bismo izbjegli zadržavanje zabrinutosti u svijesti dok spavamo. Dakle, postupak je: …ispraznite um, raskužite ga Božjom milošću i potom vježbajte ispunjavanje svoga uma. Tako ćete se riješiti navike zabrinutosti. Trebali bismo označiti sve odlomke u Bibliji koji govore o vjeri, nadi, sreći, slavi i zanosu.

Animozitet, primjerice, tako ne samo da izjeda dušu, već i remeti misaone procese. Jedna od osnovnih istina kojima nas Biblija uči jest da je Bog s nama. Zapravo, kršćanstvo započinje tim shvaćanjem, jer kada se Isus Krist rodio, nazvan je Emanuel, što znači „Bog je s nama“. Kroz čitavu Bibliju uvijek se ponovo naglašava sljedeća istina: „Ako imadnete vjere koliko je gorušičino zrno… ništa vam neće biti nemoguće.“ Te riječi treba shvatiti bezuvjetno, potpuno, istinito i doslovno. Tu se ne radi o iluziji, ni o fantaziji. To nije ilustracija, simbol, ni metafora, već bezuvjetna činjenica. Moramo vjerovati u našu pronicavost i intuiciju.

Sve smo sigurniji da je vjera, ispravno shvaćena i primijenjena, vrlo moćan čimbenik u pobjeđivanju bolesti i izlječenju.

Znakovito je da riječ „svetost“ potiče od riječi „cjelovitost“, dok je riječ „meditacija“ obično korištena u religioznom smislu, vrlo bliska izvornom značenju riječi „liječiti“. Srodnost tih dviju riječi zapanjujuće je očita kada shvatimo da iskrena i svrsishodna meditacija o Bogu i Njegovoj istini djeluje kao lijek za dušu i tijelo.

Današnja medicina naglašava važnost psihosomatskog faktora u liječenju, priznavajući time povezanost duševnih stanja i tjelesnog zdravlja. Prema tome, posve je logično, da bi, budući da se religija bavi mislima, osjećajima i osnovnim stavovima, znanost vjere trebala biti značajni element procesa liječenja.

Tako je psihosomatski uzrok visokog krvnog tlaka strah od budućnosti, to je jedan oblik potisnutog, prikrivenog straha, straha od onog što bi se moglo dogoditi. Trebali bismo se moliti da naš liječnik bude otvoren za prolazak Božje iscjeliteljske milosti.

Bolovi i patnja zbog bolesti prouzročene emocijama nisu ništa manje stvarni od onih koje su prouzročile bakterije.

Marko Aurelije, jedan od najvećih mislilaca antike je rekao: „Čovjekov život je ono što od njega učine njegove misli.“

Emerson je izjavio: „Čovjek je ono što misli cijeloga dana.“

Čuveni psiholog je rekao: „U ljudskoj prirodi postoji duboka tendencija da se postane točno onakav kakvim se zamišljate.“

Kad se sve uzme u obzir, osnovni razlog zbog kojeg čovjek ne živi kreativnim i uspješnim životom jest pogrješka u njemu samom. U 23. psalmu se kaže: “Stazama pravim on me upravlja.“ Ne misli se samo na stazu dobrote, već i na staze ispravnog razmišljanja.

Kršćanstvo također možemo smatrati znanošću. Ono je filozofija, teološki sustav, metafizički sustav te sustav vjerovanja.

Jedna od najjednostavnijih metoda smanjivanja napetosti jest stav „samo polako“. Sve što radite činite polakše, bez žurbe i bez pritisaka.

Tajna je u tome da naš um uvijek bude smiren, da izbjegavamo žurne reakcije te da vježbamo staloženo razmišljanje.

Postoji nešto što se zove tzv. „ocjeđivanje uma“. Svakog dana po nekoliko puta moramo pročistiti svoj um od svake ljutnje, razdraženosti, razočaranja ili frustracija. U svakoj situaciji, naime, treba biti opušten, ostati miran, zauzeti prijateljski stav, imati vjeru i dati sve od sebe.

Psiholog W. James je rekao: „Jedan od najdubljih nagona u ljudskoj prirodi jest želja da nas drugi poštuju.“

Želja da se dopadnemo, da nas drugi cijene, da budemo traženi, temeljna je naša potreba.

Jedna od najvećih tragedija prosječnog čovjeka jest sklonost da cijeli svoj život provede usavršavajući svoje nedostatke. Trebamo dati ljudima snagu, a oni će nama zauzvrat, svoju ljubav.

Štogod bilo razlogom naše patnje, prvi korak jest izbjegavanje svake malodušnosti – površni bijeg kroz grozničavu aktivnost, primjerice, odlasci na zabave te uživanje u piću, privremeno umrtvljuje bol, ali je ne liječi.

Filozof Henri Bergson rekao je da najsigurniji put do istine put opažanja, intuicije i rasuđivanja do izvjesne granice, a zatim je potrebno napraviti „smrtonosni skok“ te intuicijom doseći istinu.

Postoji veličanstveni trenutak kada jednostavno „znamo“.

I za kraj:

Uvijek iznova nude nam se dokazi da je ovo dinamičan svemir, prožet mističnim, električnim, elektroničkim nuklearnim silama, koje su sve tako čudesne da ih nismo do kraja proniknuli. Ovaj svemir je velika duhovna koncertna dvorana, dinamična i životna!

Pripremila: Marija Biljak