LASTAVICA (mala ptica – simbol dobrote i ljubavi) u književnim djelima

PODIJELI

Lastavica pripada kozmopolitskoj grupi ptica. Nastanjena je na svim kontinentima osim Antartike. Ona je ptica selica.

Pretpostavlja se da potječe iz Afrike, jer tamo živi najviše vrsta. Hrani se sitnim kukcima koje lovi u letu, a također i pije tijekom leta iznad vode.

Razmnožava se na većini Sjeverne hemisfere, a zimuje na većini Južne. Na tom putu preleti i do 13000 kilometara. Gnjezdi se najčešće pod krovovima kuća jer se pretpostavlja da voli ljude. Gnjezdo gradi od blata i dijela biljaka koje s unutrašnje strane oblaže perjem. Par lastavica živi zajedno do smrti. Ženke liježu jaja, a na njima leže oba roditelja. O malenim ptićima se brinu zajedno. Zanimljivo je da stariji mladunci pomažu roditeljima kod hranjenja drugog legla.

Lastavicu narodi na čitavoj zemaljskoj kugli veoma poštuju. U pjesmama je nazivaju ključarkom jer ona preko mora donosi zlatne ključeve, kojima otvara ljeto i zatvara zimu. Za lastavicu su u čitavoj Europi, još od starih vremena, vezana mnoga vjerovanja i predanja.

U mnogim kulturama i zemljama lastavicu se smatra simbolom svjetla i dobra. U cijelom svijetu je simbol vječne ljubavi, jer par lastavica živi zajedno do smrti.

Lastavica je inspiracija mnogim književnicima. Navest ćemo samo neke.

Oscar Wilde (1854. – 1900.) je irski dramski pisac, pjesnik, pisac brojnih novela i pripovijetki i jednog romana.

U bajci Sretni kraljević glavni likovi su Sretni kraljević i Lastan.

Lastan je ptica selica. Spremajući se da odleti u toplije krajeve, u Egipat, slučajno sleti visoko iznad grada na pijedestal na kojem je bio zlatni kip Sretnog kraljevića. Kraljević je s te visine mogao vidjeti cijeli grad .Vidio je tuđu nesreću i bio je tužan jer nije mogao pomoći. Zamolio je Lastana da umjesto njega pomogne potrebitima.

Lastan odgodi svoje putovanje i pomaže kraljeviću. Po kraljevićevoj zamolbi, najprije odnosi crveni rubin s njegovog mača, zatim njegove safirne oči, a potom jedan po jedan zlatni list s njegovog tijela i daruje ih siromašnima.

Došla je zima. Lastan je uginuo, a Sretni kraljević razdijelio svoje zlato. Stanovnicima grada postao je ružan. Gradonačelnik je naložio da se kip rastopi u ljevaonici i da se izda naredba po kojoj pticama nije dozvoljeno umirati u gradu. Kraljevićevo olovno srce nije se htjelo rastopiti u peći. Baciše ga na smetlište pokraj mrtvog Lastana.

Bog reče svome Anđelu: „Donesi mi dvije najdragocjenije stvari iz tog grada“. Kad se Anđeo vratio, donio je kraljevićevo olovno srce i mrtvog Lastana.

„Ispravno si odabrao – reče Bog – jer će u mom Rajskom vrtu ta mala ptica pjevati u sve vijeke, a u mom zlatnom gradu hvalit će me Sretni kraljević.“

Lastavica je bila inspiracija i našim književnicima.

Grigor Vitez (1911. – 1966.) hrvatski je pjesnik, dječji pisac i prevoditelj.

Lastavica

Lastavice, lastavice

Gdje si bila?

U dalekom svijetu.

A što si nam donijela?

Proljeće u repu.

A kako si putovala?

U kabini aviona.

A koliko te let koštao?

Oko 2-3 miliona.

A gdje ćeš stanovati?

Tu pod krovom.

Zar u onom starom stanu?

Ne, u novom….

 

Jakša Fiamengo (1946. – 2018.)

Hrvatski pjesnik i akademik napisao je pjesmu Lastavica koju je uglazbio Zdenko Runjić. Pjesma je postala veliki hit. Pjeva je istaknuta estradna zvijezda Meri Cetinić. Pjesma je još uvijek rado slušana.

Lastavica

„Ti se spremaš na dalek put, misli moje su s tobom

Nad gradom zadnji dok praviš krug s čežnjom gledam te ja

U daljini gdje modri svod tiho spaja se s vodom

Pronađi  luku i njegov brod što u suncu sja

 

Leti, leti daleko, iznad dubokih voda

Lastavice moja mala, sjajna zvijezdo moga svoda

Leti, leti daleko, tvoja krila su meka

Lastavice moja mala, zvijezdo sjajna i duboka

Sleti na njegov dlan, uđi u njegov san

 

Leti, leti daleko, leti nad grivom vala

Lastavice moja mala, lastavice moja mala.“

Čečenski pisac German Sagulajev (rođ. 1973.g.) također piše o lastavicama. U svojoj knjizi Ja, Čečen (od 13. – 20. str.) napisao je veoma zanimljivi tekst o lastama u svom kraju.

„Pričat ću vam o lastama. Proljeće u Kavkazu počinje rano. U svibnju sazrijevaju prve trešnje. No samo kada dođu laste, postane sasvim jasno sutra počinje ljeto. A laste uvijek dođu na vrijeme. Ali ne, ljeto dolazi sutra, možda su laste avangarda ili izvidnica, one dolaze prve i javljaju ljetu, Morseovom abecedom, zviždanjem, cvrkutanjem – dobro, možeš početi. I ljeto počinje, i zemlja sreće ljeto sa zelenim plodovima i jarkim bojama na zelenim poljima. Možda laste zimuju u Siriji, tako kažu ornitolozi no znaju li ortinolozi zašto one dolaze?

Na četiri kratka mjeseca iz daleke tople zemlje, da bi, brzo, izvele potomstvo i opet otišle. Zašto ne ostaju u svom beskrajnom ljetu?“

Nitko ne zna što ih tjera na tako dalek put. One jednostavno dolete kući. U tome nema druge logike, osim logike ljubavi!

Mala ptica lastavica, simbol dobrote i ljubavi, neka i vama pjeva!

Pripremila: B. B.