Elif Shafak: 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu
HENA COM, 2019.
Elif Shafak, nagrađivana britansko-turska spisateljica i najčitanija autorica u Turskoj, objavila je roman inspiriran medicinskim spoznajama i studijama koje su pokazale da ljudski mozak radi još nekoliko minuta nakon prestanka rada srca i službene smrti. Točnije, u ovoj priči ljudski je mozak aktivan nešto više od deset minuta nakon smrti.
U romanu „10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu“ autorica donosi posljednja sjećanja i razmišljanja glavne junakinje, prostitutke Leile Tekile. Nakon što je brutalno ubijena i bačena u kontejner, Lejla se, iz minute u minutu prisjeća svog teškog života, obitelji koja ju je iznevjerila i prijatelja koji su joj oplemenili život.
Leila je odrasla u malom turskom selu u poligamnoj obitelji gdje se živjelo pod okriljem laži i glumatanja. Njezin otac živio je s dvije žene od kojih jedna nije mogla imati djecu. Kad mu je mlađa žena rodila kći, on prvu ženu proglašava majkom, tako da je Lejla svoju pravu majku smatrala tetom. Obitelj nastavlja živjeti pod teretom tajni i laži koje se vješto zataškavaju. Prikrivanje pravog majčinstva, a kasnije i obiteljskog seksualnog nasilja koje Lejla trpi od šeste godina pa sve do tinejdžerske dobi, odvode Lejlu u Istanbul, u pakao prostitucije.
Lejla je u svom kratkom životu doživjela niz nepravdi i poniženja, ali se nikada nije predavala, bila je nesebična i plemenita, imala veliko srce za ljude u potrebi. Podrška su joj pružali njezini prijatelji s kojima ju je vezala neraskidivo prijateljstvo. Poslovica kaže da je bogat čovjek onaj koji ima barem jednog dobrog prijatelja, a ona ih je imala pet. Čitatelj tako upoznaje Humeyru koja se rodila u Mezopotamiji, Jameelah iz Somalije, Sinana Sabotažu, dječaka iz Lejlinog sela koji je cijeli život zaljubljen u nju, Nalan Nostalgiju i Zaynab 122 iz Libanona. U očima stanovnika Istanbula ti prijatelji su ljudi s ruba društva, ali za Lejlu osobe čija plemenitost i nesebičnost nadilaze njena očekivanja. I upravo će plemenitost tih marginaliziranih ljudi doći do izražaja na kraju romana. Oni joj nakon smrti žele odati počast, sačuvati njezino dostojanstvo i pobrinuti se da njezino tijelo ne ostane na Groblju samotnika – bez spomenika i bez imena.
Autorica u romanu progovara o teškim temama i problemima s kojima se suočavaju njezini likovi, o zlostavljanju djece, vjerskom ekstremizmu, seksizmu, seksualnom ropstvu, ovisnosti o alkoholu, kocki i drogi. Ona duboko zaranja u priče odbačenih, ljudima bez glasa daje glas, nadu i priliku.
S posebnom nježnošću i razumijevanjem Elif Shafak piše o šest prijatelja koji su odbačeni, ranjeni i istisnuti iz društva. Oni svoju sreću pronalaze daleko od obitelji, daleko od blještavila i raskoši Istanbula, u njegovim mračnim i prljavim ulicama. Realiziraju se kao savršeni, odani i iskreni prijatelji koji su spremni sve napraviti jedno za drugo.
I. Č.
