Lutonjica Toporko i devet župančića
Diana i Hrvoje Zalar i Ana Đurinović Rakočević, interpretatori priče I. B. Mažuranović Lutonjica Toporko i devet župančića povodom početka emitiranja njihove audio izvedbe ove priče slušateljima svih dobi poručuju:
Ni u jednoj Ivaninoj priči toliko ljubavi prema zemljinim blagima, napose prirodi. Ni u jednoj njenoj priči toliko vrsta biljaka, toliko odanosti prema šumi, livadi, tratini, kao u priči Lutonjica Toporko i devet župančića.
Sad kad sam tu Ivaninu priču po prvi puta u životu čitala zajedno s Hrvojem i Anjom, a ne kao profesorica književnosti koja je čita svojim studentima, postalo mi je jasno zašto je premalo poznata, i zapostavljena.
Teško je djeci samostalno čitati tu priču i zaviriti u njenu ljepotu. Teško je odraslima čitati je djeci, premda je upravo filmski dramatična, i jako, jako mudra. Zašto? Jer je zasićena tajnovitim, zaboravljenim riječima iz hrvatskih narodnih pjesmarica i priča. Kod priče o Jaglencu i Rutvici to uopće nije slučaj. Ona je svjesno napisana drugačije. Kao da je namijenjena isto tako malenoj djeci kao što su i njeni protagonisti. Njena je mudrost kristalno jasna i izrečena riječima pitkim kao voda koja nosi Jaglenca niz Kitež planinu. A sedam mudrosti djeda Neumijke u priči Lutonjica Toporko i devet župančića zaključano je u čarobnim, starinskim riječima naših čukundjedova i baka – koje Ivana čuva od zaborava.
Znali smo da ih nekako moramo pojasniti, a nikako ih nismo smjeli zamijeniti. One su izravna veza s precima iz dubokih davnina, i još su žive. Naše drevno Mi. Pojasnili smo ih što kraće, da ne nagrdimo priču nespretnim objašnjavanjem. Vjerujte, bio je to silno pustolovan posao, jer morate znati da u ovakvome snimanju kod kuće nema bezbrojnih ponavljanja, nema vraćanja na tekst, nema ponovnih umetanja riječi ako si se spleo u govoru ili što pogrešno naglasio, kao što je to slučaj u profesionalnom studiju. Stoga je ova priča Veliki Izazov.
Čitamo je Hrvoje, Anja i ja (Diana) iz naše sobe, vama, zamišljenoj djeci prije spavanja. Kao troje zavjerenika, glavom uz glavu, čitamo sporazumijevajući se očima i osmijesima. Malo i pokretima ruku. Kao troje žreca, vračeva koji su nekoć razgovarali sa stablima i prenosili ljudima poruke duhova njihovih predaka. Hoćemo li uspjeti tajne prenijeti vama, kako nam ih je predala Ivana?
A sedam mudrosti djeda Neumijke?
Prva je: Svi smo mi braća i sestre, djeca majke Zemlje,
a svako nam je stablo i svaka travka rod rođeni.
Tako je iskazala jednu od njih splitska spisateljica Snježana Grković Janović.
Druga: Nekome dopadne da bude stablo, nekom zvijer, a nekom čovjek, pa neka žive u slozi i ljubavi! Zato on i zna čaroliju kako ljudi mogu od drveta nastati.
Treća: Lijepo ti je braću i sestre imati! Pa bjež! Sa djecom u slobodno nebo i na vrh planine!
4. Na muci se vidi kakvi su junaci.
5. Teško ti je kad zavist izjeda! A zle ljude katkad ne možeš na dobro okrenuti.
6. Nema ti sretne prirode i šume ako za nju ne brineš, ne paziš je i ne ljubiš. A to nije lak posao!
7. Župana, djecu i županiju ne čuvaju od zla zidovi od kamena. Čuva ih junačko srce u dobrih i jednostavnih ljudi. Da nije bilo bake Toporkove, loše bi se proveli i župančići i Toporko.
Djeca su i u ovoj Ivaninoj priči po važnosti izjednačena sa starijima. Nekad i po mudrosti svojoj. Evo dviju mudrosti malenoga Toporka:
1. Kad ti ne daju kući da se vratiš, a ti ne čekaj da te puste kroz velika vrata, nego lijepo umakni na mala!
2. Lakše u zoru ustaneš, ako si gladan zaspao. I pobjegneš, ako si djeda Neumijku uvečer dobro nahranio.
Vaši Diana i Hrvoje Zalar i Anja Đurinović Rakočević
Raspored premijernog emitiranja audio snimki:
Lutonjica Toporko i devet župančića – 1. dio – 6. 7. u 19.30
Lutonjica Toporko i devet župančića – 2. dio – 7. 7. u 19.30
Lutonjica Toporko i devet župančića – 3. dio – 8. 7. u 19.30
Lutonjica Toporko i devet župančića – 4. dio – 9. 7. u 19.30
Lutonjica Toporko i devet župančića – 5. dio – 10. 7. u 19.30