Elena Ferrante: Mračna kći
Zagreb, Profil, 2021.
Elena Ferrante svjetski je literarni fenomen, autorica koja pod pseudonimom stvara još od 1992. godine kada se pojavila na talijanskoj književnoj sceni. Do danas nije otkriven identitet ove izvrsne spisateljice koja piše sjajne knjige i koja ima istinske obožavatelje diljem svijeta.
Nepoznata osoba koja se krije pod pseudonimom danas je jedna je od najpoznatijih spisateljica današnjice, a njezina „Napuljska tetralogija“ davno je osvojila čitateljsku publiku. Njezina djela se ekraniziraju i postavljaju na kazališne daske. Nedavno je u zagrebačkom HNK održana premijera predstave „Genijalna prijateljica“. U hrvatskim kinima trenutno se prikazuje igrani film „Mračna kći“ u režiji Maggie Gyllenhaal s Oliviom Colman u naslovnoj ulozi.
Roman „Mračna kći“ izvorno je u Italiji objavljen 2006.godine, a pred hrvatskom čitateljskom publikom pojavio se u studenom 2021. godine u izdanju Profila. Književna kritika nazvala ga je moćnim ženskim romanom, romanom o majčinstvu, delikatnim i odvažnim djelom koje postavlja brojna pitanja, pa i ono je li majčinska ljubav zapisana u ljudskim genima.
Junakinja romana je Leda, razvedena nastavnica engleskog jezika u srednjim godinama. Majka je dvije odrasle kćeri koje žive u Kanadi s ocem. Umjesto osjećaja praznine i osamljenosti, odlazak kćeri kod Lede prouzrokuje osjećaj olakšanja. Oslobođena tereta majčinstva ona odlazi na odmor u grad na talijanskoj obali. Na plaži svakodnevno promatra mladu majku Ninu, naizgled sretnu i zadovoljnu, koja uživa u zajedničkim trenucima s trogodišnjom kćerkicom Elenom. Susret s Ninom vraća Ledu u godine njezinog nesretnog braka i priziva sjećanje na teret majčinstva koje je sputavalo njenu karijeru i želju za slobodom. Leda razmišlja o svojoj prošlosti, o kćerima koje je, kad su bile jako male, na nekoliko godina napustila radi karijere i ljubavnika. Prisjeća se svoje nezainteresiranosti za sudbinu kćeri koje je ostavila i nedostatka onog osjećaja tjeskobe koju proživljavaju roditelji koji se odvajaju od svoje djece. Ona je odabrala sebe, svoju karijeru, svoj mir, svoju slobodu.
Ovaj roman je psihološka drama koja počiva na unutrašnjim monolozima glavne junakinje i evociranju prošlosti koja je tišti. Leda ne živi u skladu s općeprihvaćenim majčinskim idealom, svjesna je svojih nedostataka i frustrirana radi toga, ali nemoćna da bilo što mijenja. Elena Ferrante vješto i uvjerljivo oslikava lik žene koja voli svoje kćeri, ali ne voli biti majka i radi toga cijeli život ispašta, kažnjena od okoline ali najviše od sebe.
U svim svojim romanima spisateljica obrađuje složene odnose između majki i kćeri, ali u ovoj knjizi donosi uznemirujuću priču u kojoj ocrtava ženske osobine o kojima se malo govori, priču u čijem je fokusu protagonistica koju bi mogli nazvati „nemajkom“. Iskreno progovara o uznemirujućim i mračnim aspektima majčinstva kroz postupke protagonistkinje koji čitateljima nisu nimalo simpatični. Junakinja romana mnogima se neće svidjeti, ona nije plemenita ni snažna, ona je samo ljudsko biće koje prolazi uspone i padove, majka koja sebi daje za pravo da bude zbunjena, izgubljena i nesavršena.
I u ovom romanu Ferrante je pokazala koliko je izvrsna i pitka spisateljica, te s koliko vještine i do posljednjeg detalja uranja u intimu svojih likova.
Pripremila: I. Čeko
