Defne Suman: Posuđeno vrijeme
Zagreb, Hena com, 2021.
Suvremena turska književnica Defne Suman okušala se u esejistici, dnevničkim zapisima, putopisima i romanima. Zbirku putopisa i eseja “Mavi Orman” objavila je 2011. godine, a 2014. godine svoj prvi roman,” Saklambaç”. Roman “Posuđeno vrijeme” objavila je 2016. godine u Turskoj i Grčkoj.
Posuđeno vrijeme je predivno ispričana saga utemeljene na povijesnim činjenicama. Dafne Suman priča nam priču o jednom vremenu koje se proteže na gotovo stotinu godina i prati živote velikog broja likova kroz cijelo 20.stoljeće. Roman prati sudbine članova četiriju obitelji – levantinske, turske, grčke i armenske. Svi oni živjeli su u gradu koji je najprije bio Smirna, a nakon što ga je poharao ratni vihor postao je Izmir. Autorica stavlja naglasak na period dvadesetih godine prošlog stoljeća sugestivno opisujući najburnije godine u povijesti ovog multinacionalnog grada koji je nestao jedne kolovoške noći 1922.godine u razarajućem požaru.
Priča započinje jedne ljetne večeri 1905. kada se rađa misteriozna junakinja Šeherezada. Kao svjedokinja burne povijesti grada, ona posljednjih četrdeset godina svog stogodišnjeg života zapisuje potresne događaje kojima je svjedočila. Te strahote učinile su je nijemom i nesposobnom da riječima opiše svoja sjećanja. U svojim zapisima Šeherezada plete priču o jednom gradu kojeg je silno voljela koristeći četiri pisma i tri jezika. Tijekom njezinog života događali su se jezični prijelazi tako da ona piše na grčkom, francuskom, arapskom i romaniziranom turskom jeziku.
Fokus romana je na ženama koje su pripadnice različitih nacionalnosti i društvenog staleža, na ženama koje se suočavaju sa strašnim osobnim tragedijama i postaju žrtve velikih političkih igara i krvavih međurasnih sukoba.Junakinje njene priče su odvažne i borbene žene kao što je Francuskinja Juliette i njezina mlađa kći, samosvjesna i borbena Edith, zatim vješta armenska primalja Meline, mlada i naivna Grkinja Panajota,i lijepa Turkinja Sumbul, nesretna žena pomračena uma. Sve su one prisiljene živjeti u skladu s očekivanjima svojih obitelji, klasa, religija i nacionalnih zajednica. Sve su one suočene s osobnim tragedijama i velikim gubicima.
Nema obitelji koja je ostala netaknuta u silini ratnog vihora. Pripadnici svih nacija i vjera tog grada nestalog u pepelu uhvaćeni su u raljama besmislenih ratnih sukoba, svi oni postali su gubitnici i žrtve velikih igrača. Nitko od njih ne može utjecati na razvoj događaja ali može pokušati sačuvati humanost, a netko od njih napisat će priču o djevojci koja se triput rodila prije svog osamnaestog rođendana, kao što je to učinila Šeherezada.
Svi likovi ovog romana vole Smirnu, lučki grad koji trpi okupaciju za okupacijom, grad koji je i nakon potpunog uništenja sačuvao svoj duh i ljepotu u sjećanjima svojih stanovnika.
„Kakav lijepi grad, zar ne? Ovdje u zraku, u vjetru, ima nešto što čovjeku jednim potezom odagna brige i podsjeti ga na sve ljepote ovoga svijeta. Znaš što ja mislim? Ovome gradu ne možeš ubiti dušu, koliko god se trudio. Čak i da ga zapališ, razrušiš, otjeraš mu stanovnike i na njihovo mjesto dovedeš nove, ona njegova slobodna, radosna duša uvijek će te pronaći.“
Pripremila: I. Čeko
