Papa Franjo – Jorge Mario Bergoglio: OČE NAŠ
Verbum, 2017.
„Da bi se molilo Očenaš, treba hrabrosti. Kažem: govorite „tata“ i u uistinu vjerujte da Bog jest Otac koji me prati, prašta mi, daje mi kruha, pozoran je na sve što ištem, odijeva me bolje nego poljsko cvijeće. Vjerovanje je i velik rizik: a što ako to nije istina? Usudimo se, usudimo se, ali svi zajedno. Zato je zajedničko moljenje toliko lijepo: jer jedan drugome pomažemo da se usudimo.“
Očenaš je molitva u kojoj su sadržane sve druge molitve, molitva koju je sam Gospodin darovao svojim učenicima kao odgovor na njihov zahtjev: „Nauči nas moliti.“ U ovoj dragocjenoj knjizi papa Franjo jednostavnim i svima razumljivim jezikom objašnjava molitvu Očenaša odgovarajući na pitanja što mu ih postavlja o. Marco Pozza, poznati teolog i zatvorski kapelan. Ovaj otvoreni i prisni razgovor te brojna konkretna pitanja upućena Papi omogućuju svima dublji pogled na dobro poznatu molitvu te njezino sveobuhvatno razumijevanje i primjenu na svakodnevnicu svakoga čovjeka. Tumačeći pažljivo i redak po redak molitvu Očenaša papa Franjo povezuje pojedine zazive molitve sa stvarnim životom te iznosi brojne zgode koje je doživio kao svećenik i kardinal u Buenos Airesu, ali iznoseći i nemire i nade muškaraca i žena današnjice. Sve to ovu knjigu čini vrlo životnom i korisnom svim ljudima budući da ona omogućava da Isusova molitva Očenaš postane vodič za život pun smisla i svrhovitosti.
Moliti Oca
„Oče“ – bez izgovaranja, bez osjećanja ove riječi, ne može se moliti.
Koga molim? Boga Svemogućega? Previše je dalek, ne uspijevam ga osjetiti bliskim: ni Isus ga nije osjećao. Koga molim? Kozmičkoga Boga? U naše vrijeme to je u modi, moliti kozmičkoga : to je mnogobožački način, tipičan za light kulturu…
Ti trebaš moliti Oca! „Oče“ je snažna riječ. Trebaš moliti onoga tko te rodio, tko ti je dao život. Svima ga je dao, svakako; ali „svi“ je previše neodređeno. Dao ga je tebi, dao ga je meni. On je i Onaj koji te prati na tvojemu putu: poznaje čitav tvoj život, ono što je dobro i ono što nije tako dobro. Ako molitvu ne započnemo ovom riječju, izgovorenom ne ustima, nego srcem, ne možemo „kršćanski“ moliti.
Imamo Oca. Vrlo bliskoga oca koji nas grli. Sve ove muke, sve brige koje nas snađu, prepustimo Ocu: on zna što nam je potrebno. No u kojem smislu „Oče“? Oče moj? Ne: Oče naš!
Jer ja nisam jedino dijete, nitko od nas to nije, pa ako ne mogu biti brat, teško mogu postati dijete ovoga Oca jer je On otac sviju. Moj, svakako, ali i otac drugih, moje braće. I ako nisam u miru sa svojom braćom, ne mogu mu govoriti „Oče“.
Ne može se moliti s neprijateljima u srcu. Nije lako, znam. „Oče“, ne mogu govoriti „Oče“, ne ide mi. Istina je, razumijem. „Ne mogu govoriti „naš“ jer mi je moj brat, moj neprijatelj napravio ovo, ono i ono… Moraju ići u pakao, oni nisu moji!“ Istina, nije lako. Ali Isus nam je obećao Duha Svetoga: on nas poučava, u nutrini, u srcu, kako govoriti „Oče“ i kako govoriti „naš“. Molimo Duha Svetoga da nas pouči govoriti „Oče“ i da mognemo govoriti „naš“ izmirujući se sa svim svojim neprijateljima.
Ovaj uvod papa Franjo završava sljedećim riječima:
„Nadam se da svatko od nas, dok izgovara „Oče naš“ uvijek sve više otkriva da je ljubljen, da mu je oprošteno, da je okupan rosom Duha Svetoga te da je i on u stanju ljubiti i opraštati svakomu bratu, svakoj sestri. Tako ćemo imati pojam o tome što je raj.”
Pripremila: M. Biljak
