Milan Begović (dramatičar, romanopisac, novelist, pjesnik, esejist, putopisac, feljtonist) rođen je 19. 1. 1876. godine u Vrlici, malom gradu u Dalmatinskoj zagori. U Splitu pohađa Veliku realku, a razredni kolega bio mu je Vladimir Nazor, s kojim se sprijateljio zbog zajedničkih interesa prema književnosti. Njegova prva objavljena pjesma „Nad spomenikom Viških junaka“ objavljena je u zadarskom Narodnom listu 1891. godine, a napisao ju je pod pseudonimom Tugomir Cetinski. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali zbog financijske situacije prekida studij i radi. Nakon nekog vremena preselio se u Beč, a zatim odlazi u Italiju studirati romanistiku i slavistiku.
Zbirku „Knjiga Boccadoro“ objavio je 1900. pod pseudonimom Xeres de la Maraja. Publika je bila podijeljena, s jedne strane kritiziran je zbog erotike, dok su ga modernistički pjesnici obasipali pohvalama. U Beču je diplomirao 1903., a dramu „Gospođa Walewska“ napisao je 1906. Iste godine izvedena je u HNK-u u Zagrebu te objavljena u časopisu „Suvremenik“.
Radi kao volonter u hamburškom kazalištu “Deucsches Schauspielhausa”, a zatim dolazi na mjesto dramaturga i redatelja u bečkom “Neue Wiener Bühne”. Begović za to vrijeme ne prestaje stvarati i objavljivati svoja djela. U njegovom dramskom stvaralaštvu zastupljene su jednako i drame i komedije. Svako svoje djelo dodatno žanrovski označava: drama, tragikomedija, vesela igra, komedija u tri čina… Slični su motivi u njegovim komedijama i dramama, samo što se Begović u svojim komedijama smije onome o čemu u dramama pristupa s tragičnog stajališta. Osim muško-ženskih odnosa, Milan Begović u svojim komedijama vrlo realistički prikazuje i društvo s njegovim problemima. Vodi računa o interesima publike, stoga nastoji slijediti aktualna strujanja i nove tehnike u dramskom stvaralaštvu.
Početkom Prvog svjetskog rata postavljen je na dužnost u odjelu poštanske cenzure u Beču. U Zagreb se vraća 1920., gdje radi kao profesor književnosti i glume u glumačkoj školi. Iste godine piše autobiografski roman „Dunja u kovčegu“, koji je proglašen najboljim hrvatskim lirskim romanom.
Begović i dalje često piše pod pseudonimom. U djelu „Pustolov pred vratima“ uočeno je njegovo zanimanje za Freudovu psihoanalitičku teoriju, prikazana je slika života bez mogućnosti ljubavi i pesimizam. Tridesetih godina objavljuje svoja najznačajnija djela: komediju „Amerikanska jahta u splitskoj luci“( doživjela je veliki uspjeh, istovremeno je imala premijeru u Zagrebu i Hamburgu, a prema njoj su snimljena četiri filma), komični spjev „Ero s onoga svijeta“ i dramu „Bez trećeg“.
MARKO uzbuđeno: Meni u ovaj čas nije ni do kakvih socijalnih problema. To je nešto za moraliste, sociologe i ostale usrećitelje čovječanstva. Neka oni idu svi do đavla! Meni je sada do moje žene.
GIGA upadne mu u riječ: Hoćeš da rečeš do tijela tvoje žene. Glavno je da ti je ono sačuvano. Šta se inače s njom događalo, to je za te potpuno irelevantno. Oh, kako si slijep, kao krtica! Kao da živiš u zemlji, a ne na njoj gdje je svjetlost. Jer da vidiš, ne bi se oslanjao na krhko svjedočanstvo što ti ga je ostavio jedan lakovjerni otac koji je isto tako mogao biti prevaren kao i ti.
MARKO još uvijek nepokolebljiv u stečenom uvjerenju: On je tako precizno istaknuo sve momente tvoga života i tako jasno prikazao tvoj karakter, da se ne može sumnjati u ono što je napisao.
(„Bez trećeg“)
„Bez trećeg“ je dramatizirana inačica završnog poglavlja romana „Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca“ (1940). Ovaj roman je objavljivan u nastavcima u podlisku zagrebačkog dnevnika „Novosti“, a riječ je o psihološkom sučeljavanju građanskih Odiseja i Penelope. Velik uspjeh ostvarila je zbirka novela „Kvartet“, u kojoj su, među ostalima, objavljene i novele „Kvartet“ i „Dva bijela hljeba“.
Begović je često pisao i kritike kazališnih predstava. U razdoblju od 1904. do 1944. godine u brojnim su hrvatskim, ali i stranim (njemačkim, austrijskim, talijanskim i srpskim) novinama i časopisima objavljeni njegovi kazališnokritički tekstovi. Na ovaj je način upoznao širu publiku s kazališnom umjetnosti u Hrvatskoj.
Tijekom Drugog svjetskog rata živi u Zagrebu, a nakon rata svrstavaju ga u fašiste te mu doživotno zabranjuju tiskanje književnih djela. Umire od moždanog udara 13. 5. 1948. godine.
IZVORI:
- Begović, Milan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. URL: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6621 (2020-12-29)
- Bogišić, Vlaho; Čale Feldman, Lada; Duda, Dean; Matičević, Ivica. Leksikon hrvatske književnosti. Zagreb: Naprijed, 1998.
- Književnost.hr. URL: https://www.knjizevnost.hr/milan-begovic/ (2020-12-29)
- Sapunar, Andrea. Milan Begović kao kazališni kritičar i teatrolog. // Croatica et Slavica Iadertina 2, 2(2006), str. 287-296.
