Džore Držić rođen je u Dubrovniku, u imućnoj građanskoj obitelji. Rano ostaje bez oca Nikole, koji je poginuo u požaru 1463. Držić se školovao u Dubrovniku, a u Italiji je studirao pravo. Prema predaji bio je „živahan i čuvstven mladić“ koji je gajio veliku ljubav prema kćeri svog prijatelja Šiška Menčetića. Ljubav je bila neuzvraćena, stoga Džore postaje svećenik. Zaredio se 1497.godine. Upravljao je trima dubrovačkim crkvama i obnašao dužnost kaptolskog notara. Njegove pjesme sačuvane su u „Zborniku Nikše Ranjine“ i u samostalnoj zbirci „Gjorete Držića pesni ke stvori dokle kroz ljubav bjesnješe“. Rukopis ove samostalne zbirke pronađen je 1965. godine u Dublinu, a sadrži i scensku eklogu, dijaloško uvjeravanje, „Radmio i Ljubmir“. Ovaj dijalog prožet je dubrovačkim realizmom te motivom usmene poezije i pučke kulture, a smatra se prvim dramskim tekstom renesansne epohe koji svjedoči o uspostavi novog tipa odnosa scena-gledalište. Držića se smatra utemeljiteljem žanra dramske pastorale te jednim od prvih hrvatskih petrarkista (zajedno sa Šiškom Menčetićem). Njegov odnos prema ljubavi bio je melankoličan, a ljubavne pjesme sadržavale su i religiozne motive. Književnik Marin Držić, Džorin nećak, unosio je stihove svog strica u svoja dramska djela te preuzimao njegov karakterističan leksik, rime i sintagme.
Gdi može bit tilo bez duše živeći?
U sebi tim vilo velmi se čudeći,
često se ozirah na zračan prozor tvoj,
a suze utirah niz tužan obraz svoj.
(„Što mi je sudjeno.“)
IZVORI:
- Bogišić, Vlaho; Čale Feldman, Lada; Duda, Dean; Matičević, Ivica. Leksikon hrvatske književnosti. Zagreb: Naprijed, 1998.
- Držić, Džore. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. URL: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16384 (2021-01-03)
