Održana putopisna tribina “Rapa Nui” Jurice Galića Juke

Održana putopisna tribina “Rapa Nui” Jurice Galića Juke

PODIJELI

ODRŽANO PUTOPISNO PREDAVANJE JURICE GALIĆA JUKE

U organizaciji Gradske knjižnice Kaštela u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću ove se srijede održala zanimljiva putopisna tribina avanturista i putopisca Jurice Galića Juke naziva „Rapa Nui“.  Ovaj Splićanin, po struci poštansko-telekomunikacijski tehničar, ali poznatiji kao kolumnist, putopisac, bloger, fotograf, predsjednik i osnivač udruge „The Mladichi“ i suradnik časopisa Meridijan predstavio je Kaštelanima svoje putovanje po Južnoj Americi.

Radi se o jednoj od njegovih najzahtjevnijih avantura, putovanju „Rapa Nui“ na kojemu je prošao 63 150 kilometara te obišao najimpresivnija mjesta Južne Amerike.

Pripreme za putovanje bile su zahtjevne, od kondicijskog dijela, budući da je nosio 36 kg opreme pa do logistike s obzirom da se morao pripremiti za sve vremenske uvjete te je morao ponijeti od sandala do skijaške jakne.
Tijekom svog putovanja koje je premašilo očekivani broj kilometara obišao je polarne i pustinjske predjelei došao do najjužnijeg grada prije Južnog pola. Svoje predavanje Juka je pratio fotografijama i video klipovima koji su upotpunili doživljaj cijele tribine.

Krenuo je iz Vinkovaca, preko Zagreba, Dohe, Sao Paola do Buenos Airesa u kojemu je proveo jedan dan. Iskoristio ga je za posjet boemskoj četvrti, prekrasnom kolorističnom dijelu poznatom pod imenom La Boca. Kao strastveni navijač posjetio je njihov „hram nogometa“  La bomboneru. Uživao je u lokalnim delicijama, gledao ulični tango i uživao u samom ritmu života Argentine.

Nakon dvadesetak sati u autobusu prolazeći kilometrima idiličnih pejzaža preko Andi stigao je u Santiago de Chile gdje je uživao u šetnji po zelenom gradu, njegovim ulicama, peškariji i crkvama.

I zatim njegov krajnji cilj, lajtmotiv njegova putovanja – Uskršnji otok, tj. Rapa Nui, otok na jugu Tihog oceana koji upravno pripada Čileu, iako je udaljen oko 3700 kilometara. Najpoznatiji je po golemim moai kipovima, koji su u prosjeku između 6 i 9 metara visoki i teški čak 60 tona. Danas ih ima oko 880, a bilo ih je preko tisuću. Mnogi su uništeni u tsunamiju. Obišao je cijeli otok tijekom osam dana koje je proveo tamo, vidio vulkane, divlje konje, jednu od najljepših plaža na svijetu i kušao specijalitet koji opisuje kao našu peku.

Nakon Uskršnjeg otoka vraća se u Čile, ali ovaj put odlazi u mali gradić u pustinji Atacami – San Pedro de Atacama. Fascinira ga to beskrajno prostranstvo bez ikakvog života osim u rijetkim lagunama i oazama. Na nekim mjestima kiša nije pala čak 400 godina.
U lokalnom autobusu prolazi oko 1300 kilometara do glavnog grada Bolivije, La Paza. Vozi se „Cestom smrti“, najopasnijom cestom na svijetu koja povezuje La Paz i Yungas, mjesto u amazonskoj prašumi, a na kojoj godišnje život gubi u prosjeku tristo ljudi. Posjećuje Cusco, nekadašnji Rim Južne Amerike i impresivnu Duginu planinu gdje se bori s visinskom bolešću.

Odlazi vlakom na nezaobilazni Machu Picchu, sveti grad Inka smješten na najvišem dijelu istočnih Anda, što mu i samo ime na prijevodu s kečuanskog govori – Stari vrhovi, gdje ga dočekuju rijeke turista, što mu, kako kaže, pomalo umanjuje doživljaj.

Zatim slijedi Punta Arenas, grad od 150 000 stanovnika od kojih su polovica Hrvati, Dalmatinci i to pretežno Bračani, koji se trude njegovati hrvatsku kulturu, iako ih većina ne govori hrvatski jezik. To je ujedno i zadnja točka civilizacije, kako navodi, prema Južnom polu na kojemu je u to vrijeme bio još jedan naš avanturist i putopisac Davor Rostuhar.
Svoju avanturu završava jednim od svojih favorita s ovog putovanja, predivnim nacionalnim parkom Torres del Paine.

Tribinu je Juka završio s par riječi o iznimno zanimljivom novom projektu na kojemu radi, dokumentarnoj seriji Nomad koja će obrađivati mikrolokacije diljem Lijepe naše.