Povijest

Povijest

KRONOLOGIJA RAZVOJA ČITAONICA I KNJIŽNICA NA PODRUČJU KAŠTELA

knjiga13Prve čitaonice i knjižnice u Kaštelima počele su se formirati u drugoj polovici 19. stoljeća i poče. 20. stoljeća kao izraz potrebe hrvatskog naroda za oblikovanjem kulturne i nacionalne misli.
U razdoblju zaoštrenog međunacionalnog i političkog sukoba, čitaonice su pored opće kulturne i prosvjetne, često imale i prikrivenu političku svrhu.
Prostor Kaštela je u drugoj polovici 19. stoljeća imao izrazito ruralna obilježja sa vrlo razvijenom zemljoradnjom, posebice vinogradarstvom.
Sela, čiji se broj stanovnika u to vrijeme kretao od 5 do 7 tisuća, pokazivala
su složeniju strukturu radi posjeda čiji su vlasnici bili splitski i trogirski plemići, te crkveni dostojanstvenici.
Razvojem turizma u zapadnom dijelu i jakom cementnom industrijom na istoku, seoske oznake se postupno počinju mijenjati početkom 20 stoljeća.
U razdoblju Bachova apsolutizma (1849. – 1859. g) političko i kulturno djelovanje na području Dalmacije bilo je umrtvljeno.
Obnovom ustavnog života početkom 60-ih godina započela je intenzivna politička borba dalmatinskih narodnjaka, pristaša sjedinjenja s Hrvatskom (Miho Klaić, Natko Nodilo, Mihovil Pavlinović) protiv talijanške stranke dalmatinskih autonomaša, predvođenim gradonačelnikom Antoniom Bajamontijem.
Važnu ulogu u oblikovanju nacionalne i kulturne misli među hrvatskim intelektualcima i narodom imalo je središnje glasilo dalmatinskih narodnjaka II Nazionale, list na talijanskom jeziku s prilogom Narodni list na hrvatskom jeziku. List je pokrenut 1862. g. Među osnivačima lista bio je i Kaštelanin Ivan Danilo koji je uređivao prilog “Narodni list” jer je izvrsno vladao hrvatskim jezikom.
Iste godine 30. rujna u Splitu je osnovana Narodna Slavjanska Čitaonica u kojoj su se okupljali splitski narodnjaci, pa je često bila na udaru autonomaša.
To je ujedno bio poticaj da se i u ostalim mjestima Dalmacije osnuju hrvatske čitaonice u svrhu buđenja nacionalne svijesti i kulturnog napretka.

OSNIVANJE ČITAONICA

knjiga14Godine 1864. g. u Kaštelima je osnovana Narodna kaštelanska čitaonica. S obzirom na lokaciju čitaonice mišljenja povjesničara su podvojena.
Jedan dio spominje K. Novi kao mjesto osnutka, a drugi K. Stari. Povjesničar Vjeko Omašić, koji je o prošlosti Kaštela pisao u brojnim radovima, u svom radu “Pregled gospodarskih i društveno političkih i kulturnih prilika u Kaštelima osamdesetih i početkom devedesetih godina 19. st. “locirao je prvu kaštelansku čitaonicu u Kaštel Novi”.
Podatak da je Narodna kaštelanska čitaonica 1864. g. osnovana u K. Novom iznosi još nekoliko autora koji su pisali o nastanku i razvoju prvih čitaonica na ovim prostorima.
Tako navedenu lokaciju spominje Šime Peričić u svom radu “Društva u Splitu i okolici”.
Stijepo Obad u knjizi “Dalmatinsko selo u prošlosti”, Tereza Ganza Aras u radu “Prilog upoznavanju društva splitskog kraja u doba pohrvaćenja splitske općine”, a Vladan Vuletin u radu “Glazbena kultura u Donjim Kaštelima od doba narodnog preporoda do početka prvog svjetskog rata (1860-1914.)”.
U svojim kasnijim radovima Vjeko Omašić navodi Kaštel Stari kao mjesto gdje je osnovana i djelovala Narodna kaštelanska čitaonica. Taj podatak spominje u Kaštelanskom zborniku broj 3., te u monografiji “Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća.
Autor knjige “Donjokaštelanska svakodnevica”, Mladen Domazet i Marin Vuletin, također spominju Kaštel Stari kao mjesto osnutka čitaonice.
Don Frane Ivasović u knjizi “K. Stari: crtice iz njegove povijesti i života” kao godinu osnutka prve hrvatske čitaonice u Kaštel Starom spominje 1885., dakle ne i 1864., pa je to još jedan prilog tezi da je Narodna kaštelanska čitaonica te godine osnovana u Kaštel Novom.
Neosporno je da je Narodna kaštelanska čitaonica odigrala ključnu ulogu u kulturno-prosvjetnom životu ovoga kraja.
Članovi čitaonice čitali su novine, časopise, knjige organizirali predstave amaterskih dramskih društava, glazbene koncerte, poučna predavanja i razne zabave.
Godine 1867. u upravi Narodne kaštelanske čitaonice bili su lukšićki načelnik dr. Josip Omašic, Martin Stude i Vicko Danilo.
Kaštelanska čitaonica izabrala je 1870. g. Josipa Jurja Strossmayera za počasnog člana, što je on sa zahvalnošću prihvatio.
Nakon pobjede narodnjaka nad autonomašima 1882. godine Narodna kaštelanska čitaonica mijenja ime u Hrvatska čitaonica. Za počasnog člana bira Davida Starčevića, poslanika Hrvatskog sabora, inače nećaka dr. Ante Starčevića.
Zbog toga je ukazom austrijske vlasti čitaonica raspuštena u veljači 1883. g.
Nakon prosvjeda Ministarstvu osnovana je u ožujku 1883. g. čitaonica pod novim imenom Kaštelanska sloga.
Za predsjednika društva izabran je učitelj Ivan Bartulica, a u upravi su bili Ante Milić, Mate Cipčić i Stipe Zaneta. Članom je mogao postati svatko tko je navršio dvadeset godina života.
U Kaštel Starom je 1885. godine pod utjecajem pravaša osnovana Hrvatska čitaonica. Tako su Kaštela dobila još jedno društvo čija je zadaća bila njegovanje hrvatskog jezika, te promicanje naobrazbe medu svim staležima tamošnjih naselja. Predsjednik te čitaonice bio je Marin Zaneta, a tajnik Marin Grgin.
Osim što su medu svojim članovima širili naobrazbu i kulturu, društva su se brinula i za zabavni život članova organizirajući proslave i glumačke predstave.
U Kaštel Kambelovcu osnovano je 30. siječnja 1887. godine društvo Kambelovačka sloga sa zadaćom “širenja i promicanja narodne uljudbe I svakog probitka”. Predsjednik društva bio je posjednik Damjan Britvić, zamjenik Ljubomir Cambi, tajnik pomorski kapetan Ivan Perišin, knjižničar pomorski kapetan Marin Berket i blagajnik Ivan Budišin.
Kaštelanska sloga iz Kaštel Novog je 08. siječnja 1888. g. proslavila 300. godišnjicu rođenja Ivana Gundulića te “ u svojoj dvorani priredilo krasnu zabavu sa predstavom, pjevanjem, glazbom i plesom”.
Amatersko glumačko društvo izvelo je tragediju “Cvieta i Miljenko” Njemačkog autora Mullera.
Kritičari su predstavu pohvalili a osim Kaštelana u izvedbi su sudjelovali i splitski glumci.
Na Uskrs 1889.g. u prostorijama Hrvatske čitaonice u Kaštel Starom održana je predstava mjesnih glumaca, tragedija hrvatskog književnika Mirka Bogovića “Matija Gubec”.
Glumci dvaju društava (Kaštelanska sloga I Hrvatska čitaonica) po prvi put su se ujedinili i zajednički odigrali predstavu.
Početkom 1892. g. na ćelu Hrvatske čitaonice u Kaštel Starom bio je Ivan Danilo, a blagajnik je bio učitelj Slavko Ivanac. Čitaonica je tada imala 48 članova, od koji 14 utemeljitelja.
U listu Naros iz 1893. g. Ivan Danilo se spominje kao predsjednik Kaštelanske sloge u Kaštel Novom. U idućem broju javljaju se članovi društva Kaštelanska sloga iz Kaštel Novoga koji izjavljuju da je Ivan Danilo predsjednik Hrvatske čitaonice u Kaštel Starom. Te godine društvo Kaštelanska sloga ima 70 članova. Predsjednik društva je Nikola Cippico.
Godine 1894. uprava čitaonice Kaštelanska sloga raspušta čitaonicu radi sukoba između narodnjaka i pravaša. Iste godine 07. 12. Namjesništvo u Zadru odobrilo je pravila novoosnovane Hrvatske čitaonice koja je baštinila sva prava dotadašnje Kaštelanske sloge.
Čitaonica je preseljena u Kaštel Novi (u kuću obitelji Poparić kod Đardina).
Za predsjednika je izabran općinski liječnik Josip Benevolli, istaknuti narodnjak.
Glavne smjernice djelovanja Hrvatske čitaonice vide se u “Pravilniku društva Hrvatske čitaonice” tiskanom 1894. g. U članku br. 4. Pravilnika navode se njezine aktivnosti u okviru kojih se predviđa češće okupljanje članova na čitanje novina i razne literature.
Godine 1899. na čelu Hrvatske čitaonice bio je Damjan Katalinić iz Čiste stranke prava. U čitaonici je dolazilo do nesuglasica i sukoba, jer su članovi bili iz raznih stranaka. Na općinskim izborima te godine pravaši su postigli veliki uspjeh.
Na čelo Hrvatske čitaonice 1908. g. bio je istaknuti pravaš Gajo Radunić koji je zahtijevao da se obustavi pretplata na glasila Hrvatske pučke napredne stranke “Sloboda” i “Pokret” čiji je osnivač bio političar Josip Smodlaka.
Na sjednici je između Radunica i Ivana Pense došlo do fizičkog obračuna koji su prekinuli oružnici.
U prostorijama Hrvatske čitaonice obilježavani su razni događaji iz hrvatske povijesti te razmatrana aktualna politička i gospodarska pitanja.
Djelovanje čitaonice bilo je često izloženo provokacijama i napadima mjesnih autonomaša i srbofila. Tako podatak iz 1909. godine govori o tome da su neki pojedinci pokušali nasilno provaliti u prostorije čitaonice i uništiti inventar.
Hrvatska čitaonica održala se i za vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije. U tom je razdoblju bila promicatelj hrvatskog jezika i kulture.
Godine 1929. čitaonica je premještena u novu zgradu braće Žanić u Kaštel Novom. Tu je imala posebne prostorije za čitanje novina i druge literature,
kao i prostranu dvoranu za predavanja i plesne zabave.
Tridesetih godina čitaonica se ponovno nalazi u kući Poparić kod Đardina u K. Novom. Hrvatska čitaonica prestaje sa svojim 76-godišnjim radom početkom 2. svjetskog rata, nakon kojeg se više nije obnavljala.
U donjim Kaštelima se u razdoblju od 1990.-1914. godine, pored navedenih hrvatskih čitaonica, osnivaju i one drugačije političke orijentacije.
Dopisnik iz Kaštela u Hrvatskoj kruni iz 1902. godine navodi da u jednoj takvoj čitaonici zaziru od hrvatskog imena i čitaju prvenstveno talijanske, njemačke i srpske novine.
Nekoliko primjera pokazuje kako su te protuhrvatske pojave naišle na negodovanje većine Donjokaštelana.
Tako su 1905. godine prilikom zadušnice za biskupa Strossmayera reagirali protiv općinskog govornika koji je biskupa usporedio sa Savom Nemanjićem.
Primjer iz 1910. g. govori o nadglasavanju crkvenih pjevača s hrvatskim pjesmama protiv glazbara koji su počeli svirati srpske pjesme kod crkve Gospe od Stomorije.
1911. godine pravaši u Kaštel Starom osnovali su Hrvatsko glazbarsko društvo Petar Svačić.
Glazbari “Svačića” u društvenim prostorijama osnovali su “seosku knjižnicu”.
Njezin knjižni fond obogatili su važni darovatelji poput Društva sveučilištaraca, Društva sv. Jeronima, Gaje Radunica, Grge Lukasa, Stipe Smojvera i drugih.
Od početka 20. stoljeća sve se više razvija kulturni i društveni život u Kaštelima. U okviru novoosnovanih pjevačkih i glazbenih društava djeluju i čitaonice.
Tako je 1905. g. u Sućurcu osnovano društvo “Putalj” koje je imalo čitaonicu, a vjerojatno i knjižnicu.
Prigodom osnivanja brojilo je 14 članova, a 1913.g. bilo je 28. Te su godine u upravi društva bili predsjednik Mate Bakotić, tajnik Grgo Alfirević, a blagajnik Luka Biočić.
U Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji, pored hrvatskih osnivaju se i jugoslavenske čitaonice. Dolazi do intenzivnog razdvajanja kaštelanskog društva. S jedne strane čuva se hrvatski identitet, a s druge strane, uz pomoć režima i njegovih pristalica, uvodi ozračje srpske kulture i mentaliteta (forsiranje srpske povijesti i ćirilice, slavljenje srpskih blagdana).
U razdoblju od 1918. do 1936. godine općinom Donja Kaštela upravljaju stranke jugoslavenske orijentacije što otežava djelovanje hrvatskih čitaonica.
Tako je u Hrvatskoj čitaonici Tomislav u Kaštel Starom 1926. g. zabranjen rad samo tri mjeseca nakon osnutka iz razloga narušavanja javnog reda i mira.
Pobjedom HSS na općinskim izborima stanje se potpuno mijenja 1936. g. Tada utjecaj jugoslavenskih stranaka i društava naglo slabi. To dolazi do izražaja i na sljedećim općinskim izborima provedenim 1940. godine.

PRVE KNJIŽNICE

knjiga15Početkom 20. stoljeća kultura u Kaštelima dobiva osnivanjem pučkih knjižnica novu kvalitetu. 1904.g. osnivaju se pučke knjižnice u Lukšiću, Starome i Kambelovcu. U Kaštel Lukšiću je pučka knjižnica otvorena 21. kolovoza zauzimanjem društva “Biranj”. Knjige za lukšičku knjižnicu sakupljala je Akademska omladina iz Splita, čiji su predstavnici donijeli 190 knjiga i novčanu pomoć. U ime Akademske omladine govorio je pravnik Marin Bego, a nakon njega dr. Ivo Tartalja kao zastupnik Hrvatskog napretka u Splitu. Otvaranju knjižnice bio je nazočan Gjuro Basariček, suradnik Stjepana Radića. Nakon otvaranja, knjižnica je dobila 160 knjiga od Marina Jurasa.
U rujnu iste godine otvorene su pučke knjižnice u Starome i Kambelovcu kojima je knjige također darovala Akademska omladina iz Splita.
Pored knjižnica u Kaštelima se osnivaju i nove čitaonice. Tako je 1907. godine osnovana Hrvatska čitaonica u Kaštel Gomilici, a 1912. g. i čitaonica u Lukšiću pod istim nazivom.
Pod utjecajem Smodlakine Hrvatske pučke napredne stranke, u Kaštelima se osnivaju čitaonice pod nazivom Pučke čitaonice. 1908. g. Pučke čitaonice otvorene su u Novome i Kambelovcu. 1909. godine u Kaštel Starome je osnovana Donjokaštelanska čitaonica.

RAZVOJ NAKON 2. SVJETSKOG RATA

Nakon 2. svjetskog rata na području Kaštela knjižnična djelatnost privremeno stagnira.
Kao prva poslijeratna godina u kronologiji razvoja knjižnice spominje se 1953. g. Tada je u okviru kulturno-prosvjetne sekcije SSRN u Donjim Kaštelima osnovana Narodna knjižnica sa vrlo skromnim fondom od stotinjak knjiga.
Nakon dvije godine na čelo knjižnice dolazi nastavnica i pedagoška savjetnica iz Kaštel Novog Marija Paić i njezina kolegica Nada Prica. Marija Paić je 29. godina kao voditeljica knjižnice radila volonterski što nije utjecalo na angažman i profesionalnost u poslu. U prilog tome govori i podatak da je 1967. g. knjižnica izabrana kao najbolja i najuspješnija na ovom području.
Tom prilikom dobila je diplomu “Pavao Markovac” od Republičkog vijeća Saveza sindikata za Hrvatsku, u znak priznanja za postignute rezultate u širenju knjige medu radnicima. Od svog osnutka knjižnica u Donjim Kaštelima je imala neriješen problem prostora. Naime, ona nikada nije imala isključivo svoj prostor, već ga je dijelila sa Narodnim sveučilištem, Tribinom mladih, Poljoprivrednom zadrugom i drugim društvima.
Kao prva kaštelanska podružnica splitske Narodne knjižnice 1974. g. otvorena je knjižnica u Kaštel Gomilici. 1988. godine knjižnica u Kaštel Starom postaje podružnica Narodne knjižnice u Splitu, a iste godine otvara se i podružnica u Sućurcu. Do 1955. g. knjižnica u Kaštel Starom djeluje kao mješoviti odjel, namijenjen djeci i odraslim korisnicima.
Te godine se fond za odrasle premješta u Kaštel Novi te je tako formiran novi odjel isključivo za odrasle, a K. Stari postaje odjel za djecu.
Do 1998. godine su četiri kaštelanska knjižnična odjela djelovala kao podružnice Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu.
Te godine je Gradsko vijeće, smatrajući potrebnim potaknuti razvoj knjižnične djelatnosti Kaštela, donijelo odluku o osnivanju javne ustanove Gradske knjižnice Kaštela.
Od 16. 06. 1998. g. Gradska knjižnica Kaštela djeluje kao samostalna ustanova.
U travnju 2001. g. otvoren je peti odjel Gradske knjižnice Kaštela, mješoviti odjel u Kaštel Lukšiću.
Danas Gradska knjižnica Kaštela raspolaže sa fondom od oko 40 000 svezaka knjižne građe namijenjene odraslima i djeci. Pored neizostavne lektire za učenike, te beletristike i stručne literature koja se daje na posudbu, Knjižnica raspolaže s bogatom referentnom zbirkom i periodikom koja se daje na korištenje u prostorijama čitaonice.
Knjižnica nastoji pratiti hiperproduktivnu izdavačku djelatnost, a tome u prilog govori i osjetno povećanje fonda koji je ipak okosnica rada u svakoj knjižnici.
Priredile:
Ines Čeko, prof.
Nataša Benutić, prof.